Tuesday 17 June 2014

Druga konferencija o posebnim obrazovnim potrebama i inkluzivnom obrazovanju iz ugla studenata pedagogije

,,Learning is experience. Everything else is just an information.''
Albert Ajnštajn

U Subotu, 14. juna, Britanski savet u Srbiji organizovao je Drugu konferenciju o posebnim obrazovnim potrebama i inkluzivnom obrazovanju, kojoj su prisustvovali motivisani prosvetni radnici, predstavnici civilnog društva, studenti i zainteresovani za temu, kako iz Srbije tako i iz regiona.

Govornici na konferenciji su bili Dejvid Krebtri (David Crabtree), ekspert u poremećajima i poteškoćama u učenju sa više od 30 godina iskustva u školama, koledžima i školovanju kod kuće; Seli Ferli (Sally Farley), trener za profesore, savetnik i specijalista za disleksiju; i Fil Dekster (Phil Dexter), savetnik u programu edukacije nastavnika engleskog jezika za Britanski savet u Velikoj Britaniji.

Ovo je bila prva konferencija/seminar koji se bavi inkluzivnim obrazovanjem (naravno, na kojoj smo mi prisustvovali), a da se zapravo nije više postavljalo pitanje korisnosti inkluzije, da li je moguća njena primena, koliko su nastavnici i stručni saradnici obrazovani za takav rad, već je bila koncipirana na primerima dobre prakse i korisnim alatima koje mogu koristiti u svom radu. Upravo zbog toga, mi se u ovom tekstu nećemo osvrtati na Konferenciju i opšta mesta o inkluziji i inkluzivnom obrazovanju, nego ćemo izlistati i objasniti ideje i korisne alate koji su nama bili interesantni! Nadamo se da će vam koristiti u budućem radu! :)

Ideje

Ko najviše zna o posebnim obrazovnim potrebama? Nastavnici? Pedagozi? Psiholozi? To pitanje je uvek aktuelno u našem društvu. Međutim, da li se pitamo, koliko roditelji znaju, i kako možemo da ih uključimo u obrazovni proces njihove dece sa smetnjama? Da li nešto možemo da naučimo od njih?

Kako shvatamo grešku u odeljenju? Da li je to kazna, za koju će učenik dobiti jedinicu, ili je ta greška nešto što je poželjno, i što može da koristi da sva deca nešto nauče? Tu bismo se složili sa Seli Farli, koja grešku vidi kao dar svakom času! Kad postavljamo otvorena pitanja odeljenju, i neko dete se javi i pogrešno odgovori, umesto da kažemo detetu, ,,To ne znaš? Evo ti jedinica!’’, možemo da kažemo ,,Ok, to nisi tačno odgovorio, ali hvala ti na odgovoru!’’ i da na osnovu toga malo razgovaramo. Takav način rada razvija pozitivnu sliku deteta o sebi, ne osuđuje, i motiviše ga da se ponovo javi, a mi ćemo na osnovu njegove greške podučiti celo odeljenje nečemu.

Da li smo svesni svog načina učenja, kao i toga kako najbolje učimo? Ako jesmo, kako smo to shvatili? Seli Farli naglašava da je jako važno da upoznamo decu sa različitim načinima učenja, i da pomognemo deci da pronađu svoj način učenja! Takođe, ako znamo na koji način deca uče, treba da se potrudimo da čas tako i organizujemo.

Kako shvatamo i koristimo udžbenik na času? Dejvid Krebtri, naglašava da je nastavnik onaj koji mora da eksternalizuje tekst iz udžbenika, da ga napravi audio-vizuelnim, da se osloni na više čula dece, zato što takvo učenje ima trajniji karakter! Korišćenjem neformalnih metoda, igrica, diskusija, ... mi možemo da prezentujemo gradivo iz knjige, samo što se ono neće više oslanjati samo na govor, nego će biti predstavljeno učenicima u 3 dimenzije (3D, kao bioskop)! :)

• Isti autor, (Krebtri), daje koristan ,,alat’’ za razvijanje inkluzivne škole, koji se zove ,,Ten top tips for inclusion’’, odnosno, ,,Deset najboljih saveta za inkluziju’’. Ono što je važno je da se naglasi da škola ne mora da ima sve ovo da bi bila dobro inkluzivno okruženje za svu decu, ali bi sigurno bilo poželjno. Evo saveta:
1.  Treba razvijati stav da je svako dete dobrodošlo u učionicu, i da svako od njih može nešto da pruži odeljenju. Odnosno, da treba da ,,SLAVIMO’’ i poštujemo različitosti kod drugih. Naglasili bismo da je ovo posebno važno za nastavnike, odnosno da su oni ključni u ovom procesu.
2.  Nastavnik mora biti veoma jasan u svojoj učionici, odnosno, deci mora da bude jasno šta želi od njih. Zbog toga je naš govor jako važan! Sali Farli se kasnije nastavila na to da ako koristimo suviše simboličkog govora, ako obrćemo red reči u rečenici, može doći do nerazumevanja kod dece, a kod dece sa jezičkim smetnjama posebno.
3.  Nastava mora biti orijentisana na učenika! Nastavnik mora da se trudi da upozna svoje učenike, i da poveže materiju koju predaje sa iskustvom učenika.
4.  Pri planiranju časa, nastavnik mora da razmisli o tome šta su moguće prepreke, koje potencijalno mogu da ometaju proces učenja u učionici. Tako da, na primer, ako primetimo da će svako naše osvrtanje na to ko priča u učionici ometati naš čas, moramo da nađemo drugi način da smirimo situaciju u odeljenju.
5.  Multisenzornost, šta to znači? To znači da treba da organizujemo učenje koje će probuditi i angažovati više čula kod dece, ne samo sluh ili vid. Kako? U igricama ćemo navesti nekoliko primera.
6.  Potrebno je ,,skelirati’’ učionicu! Uf, kako to loše zvuči, ali zapravo znači da treba na više načina ,,podupirati’’ proces učenja. Tako da ako učimo decu novi jezik, povežemo ga sa maternjim jezikom koji već znaju. Koristimo se radom u paru ili grupnim radom, učenje povežemo da stvarnošću i realnim životnim situacijama. Sve u cilju motivisanja dece za učenje.
7.  Diferencijacija mora da bude dobra i nevidljiva!!! Moramo da se potrudimo da deca ne shvate da su nečiji zadaci teži a nečiji lakši, da je ocenjivanje različito u odnosu na sposobnosti… Ako to ne uradimo, stvaraćemo još veći animozitet i odbacivanje među decom.
8.  Pristupnost - Omogućiti svakom učeniku pristup učenju - individualizovati taj proces. Ako neko dete bolje razume i usvaja tako što sluša nastavnika, a neko drugo dete vizuelno pamti, treba im pružiti priliku da koriste tehnike koje im najviše odgovaraju. U suprotnom učenik neće moći da pokaže svoj maksimum.
9.  Procena - Nastavnicima je ova situacija verovatno poznata? Predaju učenicima neku lekciju i posle mesec dana kada ih pitaju da li se sećaju, oni kažu da to nisu ni radili. Veoma često nastavnici pomisle da se šale sa njima i ne veruju šta čuju, jer su se dosta trudili da im objasnite to gradivo. Međutim, stvar je u tome da ako se neko vreme ne ponavlja određeni sadržaj, on izađe iz kratkoročne memorije i stvarno mislimo da se nikad nismo susreli sa nekim pojmovima. Da bi se ovo sprečilo potrebno je posmatrati, slušati, ispitivati, procenjivati češće. Ne samo testovima, nego i kroz otvorena pitanja uz pomoć kojih će učenici spajati koncept cele lekcije.
10. Participacija - Da bi se aktivno  učestvovalo u samom obrazovnom procesu, ono treba da bude baš “po meri” onih koji uče. Zbog toga je važno izgraditi poverenje za razgovar sa učenicima i posmatrati kako se oni osećaju, da li učestvuju u procesu obrazovanja. Dete može da nam da potpuno različitu perspektivu od načina na koji mi gledamo na stvari, tako da je glas deteta u učionici bitan i traži se!

• Zanimljivu radionicu je održao i Fil Dekster, koji je govorio o autizmu i kako učenike sa nekim od oblika autizma uključiti u nastavu. On nam je pomogao da kroz video “My success story” bolje razumemo i vidimo kako autizam vide deca koja sa njim žive.
Ako vas zanima više, pogledajte video:

Igrice

Think, pair, share (Seli Ferli)

Kako aktivno uključiti i decu koja ne vole da se javljaju u diskusiju na času? Kroz tri koraka igrice ,,Razmisli, poveži se, podeli’’, možda možemo da pomognemo.
1.    Postavimo pitanje na času, i kažemo deci da sami razmisle o tome;
2.    U sledećem koraku će da popričaju sa svojim parom o istoj temi(nakon nekoliko minuta razmišljanja);
3.    Treći korak posvećen tome da, ko želi, kaže pred celim odeljenjem šta misli da je odgovor.
Na taj način ćemo aktivirati većinu dece, a onu koja imaju problema da se jave ili to ne žele, neće morati da učestvuju u tome, ali je ovo i prilika da smisle i isprobaju pre izlaganja ono što bi želeli da kažu, pa će možda biti motivisaniji da se jave i podele sa drugima.

2 footed questions - Learners experience (Seli Ferli)

Kako aktivirati decu da se bave pitanjima za koja misle da su irelevantna, dosadna ili prevaziđena, a mi moramo da ih obradimo na času? Tako što ćemo ih povezati sa stvarima koje su deci bitne, i staviti njih u kontekts tog gradiva! Kako? Možemo to pokazati na primeru Romea i Julije. Umesto da sa učenicima samo diskutujemo o Romeu i Juliji, možemo njih staviti u kontekst, tako što, na primer, devojčice mogu da budu Julijine najbolje drugarice, koje će zajedno sa njom rešavati problem pred kojim se nalazi, ili... Nama je ovo bilo zanimljivo zbog toga što će na taj način, deca morati da razumeju kontekst u kom se dešava radnja priče Romeo i Julija,a uz dobro vođstvo nastavnika će se, možda, i povezati sa njima, bolje razumeti situacije, i duže će pamtiti samu radnju priče ako su u njoj i učestvovali.

BROGY tehnika (BROGY-blue,red,orange,green,yellow)

Za rad sa decom koja imaju različite vrste disleksičkih smetnji, može biti korisno obojiti različite vrste reči različitim bojama. Kako? Tako što ćemo, na primer, sve imenice označiti zelenom bojom, prideve plavom, glagole žutom… Tako će deca moći da povežu red reči u rečenici na osnovu boje, ili će, na osnovu boje, povezivati glagole sa glagolima, i shvatati njihovu sličnost… Kombinacije su razne, kreativnost nastavnika je ključna! :)

Šta je u vreći? (Dejvid Krebtri)

Korisna igrica za uvodni deo časa kada je važno zaintrigirati učenike za gradivo koje sledi. Pre časa staviti neki predmet u vreću, to može da bude predmet koji će se odnositi na gradivo. Na početku časa tražiti dobrovoljce, ili ako ima vremena, svakom u odeljenju dati da na po par sekundi pokuša. Njihov zadatak je da opipaju vreću i pokušaju da pogode koji je predmet unutra. Uključiti i ostale učenike u pogađanje. Nakon nekog vremena, pokazati predmet i to je super način za započinjanje razgovora na neku temu.

Dodatne igrice za nastavnike mogu se pronaći ovde:

Svi materijali, kao i snimak konferencije će biti postavljen na jutjub nalog Britanskog saveta u narednom periodu: https://www.youtube.com/user/BritishCouncilSerbia

Nadamo se da vam je ovaj tekst bio koristan i zanimljiv! Ono što bi za nas dvoje bio zaključak ove konferencije, je da je inkluzivni proces uveden u naš obrazovni sistem, a da kvalitet našeg rada u istom u budućnosti zavisi, kako od direktnog iskustva u radu sa decom i odraslima, tako i od količine različitih znanja koja možemo primeniti u praksi! Što više učimo, to će nam posao biti lakši i ispunjeniji! Tako da, učite lenjivci, ne čitajte kilometarske tekstove na internetu! :P :)

Veliki pozdrav za sve koji su stigli dovde! :D

Autori:
Božidar Dimić - Klub studenata pedagogije



Disclaimer: Pojedini stavovi izneti u ovom tekstu ne predstavljaju nužno stavove autora, već govornika na Konferenciji. Sa druge strane, pojedini stavovi izneti od strane autora, nisu izneti na konferenciji, i iako je to moguće i verovatno, ne predstavljaju stavove govornika na Konferenciji.


Monday 16 June 2014

Pedagogija, ipak, druga želja

Drage koleginice i kolege,

Kao što znate, Klub studenata pedagogije sproveo je anketu među studentima pedagogije Filozofskog fakulteta u Beogradu, povodom otvorenog pitanja na našem Odeljenju, a to je: Da li treba pedagogiju staviti na listu želja prilikom upisa na druge smerove na Filozofskom fakultetu? ili treba i dalje da ostane smer koji može da se upiše samo ukoliko ga je kandidat odabrao kao svoj primarni izbor. Naš cilj ovim istraživanjem je bio da istražimo šta studenti misle o ovom pitanju, a rezultati ovog malog istraživanja su bili prosleđeni svim nastavnicima Grupe za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Beogradu.

Anketa se sastajala od pitanja:

1. Da li se slažete sa time da se pedagogija uvrsti u listu želja prilikom upisa na druge smerove?

Mogući odgovori su bili DA ili NE, sa mogućnošću obrazoloženja svog odgovora. Anketa je sprovedena putem interneta i anketu je popunilo 99 studenata pedagogije, što okvirno čini nešto manje od 50% studenata pedagogije koji su trenutno na osnovnim studijama.

Rezultati su sledeći:

1. 20 studenata smatra da bi pedagogiju trebalo staviti na listu želja prilikom upisa na druge smerove..
2. 79 studenata smatra da pedagogiju ne bi trebalo staviti na listu želja na drugim smerovima.

Od 99 studenata koji su popunili anketu, njih 60 je obrazoložilo svoje mišljenje, međutim 4 obrazloženja se ne mogu uzeti u obzir zato što ili skreću s teme (ne obrazlažu svoje mišljenje, nego nude rešenja), ili nisu tačno upoznati sa posledicama uvođenja lista želja (smatraju da će se time smanjiti broj studenata pedagogije).

(I) U prvoj katergoriji (oni koji bi stavili pedagogiju na listu želja) možemo napraviti dve grupe obrazoloženja, a to su:

a) Sličnosti PS/PE/AN. - Ta grupa studenata smatra da su sličnosti između pedagogije, psihologije i andragogije toliko velike da ne pravi razliku prilikom upisa i da treba pružiti šansu i studentima sa drugih grupa (srodnih).
b) Gubljenje godine - Ovi studenti govore o problemu gubljenja godine (nekad i iz svog ličnog iskustva) i navode kako neko može da uradi dobro prijemni, al pošto nije upisao psihologiju gubi celu godinu, a da je mogao da stavi pedagogiju kao drugu želju upisao bi i ne bi izgubio celu školsku godinu.

(II) Druga kategorija studenata nam nudi tri grupe razloga zašto su protiv liste želja koje možemo razlikovati, međutim, razlozi su vrlo bliski i često isprepletani u odgovorima tako da ih treba posmatrati kao celinu.

a) Motivacija - Najveći broj obrazloženja odnosi se na problematiku motivacije studenata za upis na pedagogiju. Ovi studenti navode ličnu sumnju da studenti koji pedagogiju stavljaju na drugo mesto želja najverovatnije to rade iz pogrešnih razloga, nisu dovoljno motivisani da se bave predmetom pedagogije kao nauke, zauzimaju mesta stvarno motivisanim kandidatima (misli se na one kojima je pedagogija prva želja), nipodaštavaju pedagogiju kao nauku (vide je kao zamenu za psihologiju, itd)...

b) Razlike u prijemnom ispitu - Drugu grupu čine studenti koji smatraju da nije dobro da se nudi upis na studije pedagogije nekome ko je polagao drugačiji prijemni za upis. Ti studenti smatraju da su razlike u prijemnom ispitu relevantne i da ti studenti, ukoliko bi upisali pedagogiju kao drugu želju, u startu bili u zaostatku i sa pogrešnom idejom o celoj nauci.

c) Veliki broj kandidata - Treća kategorija su oni koji smatraju da je pedagogija već jedan od smerova na kojima postoji veliki broj kandidata za upis, gde tek svaki drugi kandidat upisuje pedagogiju, tako da prema njihovom mišljenju nema potrebe za traženjem novih studenata, sa drugih smerova, u čiju se motivaciju za upis (opet ponavljamo) sumnja.

Za kraj možemo reći da se većina studenata obuhvaćena ovom anketom izjasnila da je protiv uvođenja pedagogije na listu želja. Kao najveći problem ističe se motivacija studenata koji bi eventualno mogli upisati pedagogiju kao drugu želju, navodeći da je motivacija za rad sa decom i u obrazovanju od presudne važnosti. Takođe se pominju i razlike u prijemnim ispitima kao faktor koji ne treba zanemariti, kao i činjenicu da pedagogija svake godine ima skoro duplo više prijavljenih kanididata nego što može da primi, tako da ne postoji potreba za studentima sa drugih smerova.

S druge strane, manjina, koja smatra da pedagogiju treba staviti na listu želja navodi sličnosti među naukama poput pedagogije, psihologije i andragogije i da su one tolike da nema smisla zatvarati vrata pred kandidatima za upis sa drugih studijskih grupa, takođe navode i da je veliki problem to što pojedini studenti izgube i po godinu dana studiranja zbog toga što nisu mogli da izaberu drugu želju pri konkurisanju za upis.

Odlukom*, koja je objavljena 12.06.2014. godine na sajtu Filozofskog fakulteta, ove godine je omogućeno budućim studentima da, prilikom upisa na druge smerove Filozofskog fakulteta, stave pedagogiju na listu želja, što znači da će 70% studenata pedagogije upisati sigurno, dok će se ostalih 30% kandidata sa pedagogije rangirati, odnosno, njihov upis će zavisiti od zainteresovanosti studenata koji budu polagali prijemne ispite za druge smerove. Da li će ova odluka nastavnika sa Grupe za pedagogiju doneti dobre rezultate ili neće? Vreme će pokazati. Do tada ćemo se truditi da što više izveštavamo nastavnike o perspektivi studenata, i nadamo se doprinositi kvalitetu studiranja kako sadašnjih, tako i budućih studenata!

Vaš,
Klub studenata pedagogije